Moje dosadašnje iskustvo uključuje rad s ljudima u gotovo svim životnim fazama, od prvih koraka, preko adolescentne i srednjoživotne krize, sve do treće životne dobi. Radila sam s pojedincima, parovima, roditeljima i obiteljima.

To su ljudi koji su imali hrabrosti i volje tražiti podršku za poteškoće koje su iskusili. Kliničkim rječnikom mogu reći da su neki od njih, zbog želje da bolje razumiju vlastita iskustva i rade na osobnom rastu, bili na jednom kraju kontinuuma (tzv. neklinička populacija), dok je kod drugih bio slučaj da “psihopatološka” iskustva ometaju svakodnevno funkcioniranje (tzv. klinička populacija).

Svim mojim klijentima jedno zajedničko – želja za rastom, napretkom i promjenom!

Prvi susret traje 80 min kako bi klijent i psiholog imali dovoljno vremena upoznati se, sresti se prvenstveno kao dvoje ljudi, a onda i kroz uloge psiholog-klijent.

Navika mi je započeti susret kratkim uvodom o sebi i načinu rada, te osnovnim pravilima (obostranim granicama). Ovaj uhodani uvod pruža mi podršku i prizemljenost, jer svaki susret s novim klijentima nosi malu dozu anksioznosti i iščekivanja, što je često obostrano.

Zajedno dogovorimo plan inicijalnog razgovora kojeg pratimo te na kraju podijelim svoj dojam (hipotezu formulacije) kako bih provjerila s klijentima jesam li na dobrom tragu razumijevanja njihovih prepreka i potencijala. Prije samog završetka, dogovorimo okvirno sljedeće korake ili jednostavno ostavimo vremena i prostora da se poslože dojmovi.

Važno je da, prije nego krenemo u otvaranje većih tema, imamo ovaj uvodni sat u kojem psiholog stječe dojam o unutarnjim i vanjskim zaštitnim faktorima, odnosno podržavajućim (zdravim) aspektima klijenta. S druge strane, klijent ima priliku procijeniti psihologa i gledati što mu paše, a što ne. Može se dogoditi da klijent već tijekom prvog susreta dobijem dojam da „to nije to“ ili da ga pozitivan ishod razgovora ohrabri i motivira da zakaže sljedeći termin i nastavi s radom na sebi. Ponekad, naravno, formiranje dojma dolazi tek nakon više susreta.

Za većinu klijenata - tek u rijetkim slučajevima ovo nije adekvatan vid podrške.

Online susreti imaju svoje prednosti, pogotovo za, primjerice, naše ljude koji žive vani, a žele dobiti podršku na materinjem jeziku. Budući da sam i sama bila u takvoj situaciji, znam koliko mi je ovaj vid podrške značio u trenucima prilagodbe.

Ljudi koji žive u manjim mjestima često nemaju priliku za rad uživo, nemaju psihologe/psihoterapeute u blizini ili se ne osjećaju ugodno ići kod njih jer doživljaj „sve će se to pročuti“ stvara otpor.

Uz ostale logističke prednosti (štednja vremena, lakša prilagodba rasporedu i sl.), lakše je napraviti prvi korak iz sigurnosti vlastitog doma. Prvi susret je sam po sebi izazovan, jer psihologu kojeg prvi put vidimo trebamo pričati nešto o sebi i svojim ranjivostima. Ono što može otežati je bivanje u novom, nepoznatom prostoru, dok biti „svoj na svom“ vraća osjećaj sigurnosti.

Klijentima koji ne mogu pronaći privatan prostor bez ometajućih (preglasnih) pozadinskih glasova, savjetujem da potraže opciju za razgovor uživo. Iznimno je važno imati svoj prostor i mir, sigurnost da nećete biti ometani tijekom seanse (niti prisluškivani od onih koji su znatiželjni i prelaze granice). Također, više od susreta uživo dobiju klijenti koji imaju izražene probleme s pažnjom (npr. izražene simptome ADHD-a) ili neke druge poteškoće (npr. sa sluhom ili procesuiranjem auditornih informacija) te bi im od velike pomoći bili dodatni sadržaji (šetnja, isprintani materijali, senzorna kutija, pijesak i sl.). Onima koje prostor u kojem žive uzrokuje intenzivan stres, traumu ili nije doživljen kao siguran prostor, savjetujem da potraže drugi prostor za video seanse ili odaberu susrete uživo.

Osobno već skoro dvije godine radim s klijentima isključivo online i ono što primjećujem je da virtualni komunikacijski kanali nisu smanjili efektivnost susreta. Dapače, rad je jednako kvalitetan, ciljevi se postižu, grade se odnos i povjerenje, kao što se uspješno odvija i proces obostranog učenja.

Drugim riječima, fizička udaljenost doista više nije prepreka. Ono što je važno je dobar odnos između psihologa i klijenta teda je klijent motiviran za rad.

Provjerite radi li Vam internet, nađite miran kutak u kojem imate apsolutnu privatnost, izgasite sve ostale aplikacije na uređaju kojeg koristite te tonove na ostalim uređajima. Napravite sebi ugodnu atmosferu i zauzmite udoban položaj. Budite spremni za seansu nekoliko minuta prije početka da izbjegnete stres, pronađite mail s linkom za video poziv. Idealno bi bilo provesti neko vrijeme u tišini kako bi bili spremni za „ući u seansu“ u kontaktu sa sobom.

Preporučljivo je započeti susrete na tjednoj bazi - jedan put tjedno prvih mjesec dana. Nakon toga izdvojimo malo vremena za sagledavanje progresa i odlučujemo o daljnjem ritmu seansi, ukoliko su potrebne.

Povjerljivost je ključna riječ u ovom procesu. Bez strogo zaštićene privatnosti nemoguć je doživljaj sigurnosti u seansama. Često klijenti preporuče psihologa svojim prijateljima i poznanicima – jako je važno da psiholog nikakve informacije ne dijeli, čak niti o tome je li druga osoba krenula na seanse ili ne. Postoje određene ekstremne i rijetke situacije u kojima je dozvoljeno kršiti pravilo povjerljivosti – o tome razgovaramo na početku prvog susreta. Osim informacija podijeljenih u susretu, povjerljivo je i sve što prethodi – upiti e-mailom, pozivi, poruke. Vaša privatnost je zagarantirana!

Račun s kodom za skeniranje će Vam biti dostavljen na mail nakon seanse, što omogućuje jednostavno plaćanje.

Možete ga odgoditi. Molim Vas da rezervirani termin otkažete ili odgodite što prije moguće, a najkasnije 48 h prije samog termina. To je ipak vrijeme rezervirano za Vas i nije dostupno drugim klijentima. Susreti otkazani unutar 24 h naplaćuju se kao da su održani. Svakome okolnosti mogu stati na put.

Nitko Vas ne može prisiliti da pričate o stvarima o kojima ne želite ili niste spremni. Za postizanje ciljeva nije nužno apsolutno otvaranje. Imate pravo na svoju granicu. Ako radimo na određenom cilju, ne trebamo „pretresti“ cijeli život. U prvom susretu klijentima naglasim da imaju apsolutno pravo ne odgovoriti na moje pitanja i to mi jasno dati do znanja, jednostavno „ne bih o tome sada“. Kako se povjerenje gradi, tako se i teme otvaraju, ali ni tada ne nužno u potpunosti.

Moji klijenti su najčešće žene koji su neovisne, kreativne, hrabre i cijene sebe, svoje zdravlje i vrijeme. Dolaze s raznim temama, poput:

• Obitelj je teret više nego podrška.
• Ono o čemu ne pričam postalo je preteško.
• Osjećam se izgubljeno, ne znam kojim putem dalje.
• Čitam o anksioznosti i napadajima panike, ali to ne pomaže.
• Na poslu se sve raspada i pada meni.
• U procesu sam prilagodbe (na novi stan, posao, grad, osobu, samoću, gubitak).
• Primjećujem da se ponavljaju poteškoće s emotivnim partnerima.
• Borim se s depresivnim iskustvom.
• Pokušavam sama sebi postaviti dijagnozu, ali to ne donosi mir.

... i sve ostalo što uključuje neki vid ranjivosti, a sve je to dio ljudske prirode!